Kako nastaviti dalje sa životom kad nam se dogodi prekid ljubavne veze koji nikako nismo očekivali.Plakati danima,po bezbroj puta se pitati gdje smo pogriješili,vrištati od boli?Evo šta savjetuju stručnjaci kako se nositi sa tugom i kako nastaviti dalje...
Kako ću živjeti bez njega?
„Otkad me ostavio, ne mogu misliti ni o čemu drugom. Jedva funkcioniram na poslu. Ne jedem, ne mogu spavati. Na trenutke sam ljuta, a na trenutke tužna. Stalno razmišljam zašto se to dogodilo? Kako mi je to mogao napraviti? Kako ću sad živjeti bez njega?“ priča mi moja prijateljica Ivana koja je nedavno doživjela raskid dugogodišnje veze. Duboko je emotivno povrijeđena i, kao većina ljudi koji se nađu u takvoj situaciji, traži načine kako izaći na kraj s emocijama koje je razdiru iznutra.Nedugo nakon našeg razgovora, sretnem Ivanu u gradu, ruku pod ruku s naočitim muškarcem. Pozdravlja me oduševljeno i upoznaje me sa svojim novim dečkom. Izgleda dobro i veselo, a ja se samo nadam da neće doživjeti razočaranje i novu emocionalnu povredu. To se, naime, događa mnogima koji vrlo brzo nakon raskida uskaču u novu vezu.
Ni kad sami prekinemo nismo pošteđeni boli
Raskid veze može se dogoditi na razne načine, nekad iznenadno, nekad očekivano. Neki su raskidi nagli, ostaju nerazjašnjeni, neki su popraćeni svađama, a ima i onih koji su ledeno hladni i nemilosrdni. U svakom se raskidu događa slična dinamika. Suočavamo se s boli gubitka.Čak i ako smo sami raskinuli vezu, ne znači da smo pošteđeni te boli, posebno ako smo bili u dugoj vezi ili braku. Mijenjaju se naše svakodnevne navike, no, još važnije od toga – mijenja se naš vlastiti doživljaj toga tko smo. Kad smo u vezi, naš se vlastiti osjećaj identiteta povezuje i nadopunjava s partnerovim. Uz ono što osjećamo da nas određuje kao pojedinca, nastaje novi oblik identiteta.
Moja prijateljica Ivana u vezi se osjećala dobro. „Ivana i Luka“ imali su zajednički identitet: voljeli su putovati, plesati, igrati tenis, imali su zajedničke interese koji su ih određivali u krugu prijatelja. Kad se veza raspala, svatko je od njih morao ponovo pronaći svoj vlastiti identitet, ali ovog puta u svojstvu samca.
Što je bilo dobro u vezi, a što nije?
Suočiti se s bolnim osjećajima nikad nije lako. Svatko se susreće s vlastitom nutrinom na drukčiji način. Ako smo bili ostavljeni, možda ćemo neko vrijeme očekivati i žarko željeti da se partner predomisli i vrati. Pritom zaboravljamo kako ne možemo mijenjati druge ljude, da jedino možemo mijenjati sebe. Stoga, očekivanje ili poduzimanje nekih koraka da bismo vratili partnera može samo dodatno narušiti naše vlastito samopoštovanje, produbiti osjećaj nemoći, a time i bol gubitka.Koliko god to bilo bolno, važno je da sami sebi odgovorimo na pitanja: Što je bilo dobro u vezi, a što nije?; Zašto sam se zapravo zaljubila?; Što sam naučila o samoj sebi u toj vezi?; Kako je sve što sam doživjela u vezi, kao i sam raskid, oblikovalo moj stav o ljubavi i vezama općenito?; Što ubuduće očekujem od ljubavne veze?
U fazi kad nas unutra potresaju snažni osjećaji nije lako biti objektivan i odgovoriti na ta pitanja. No ako ih izbjegavamo, propustit ćemo priliku naučiti nešto iz bolnog iskustva. A sve dok ne naučimo, osudili smo sami sebe na ponavljanje istih iskustava, s istim ishodom. U raskidu je uzdrman cijeli naš svijet, a uz podršku prijatelja i nekim oblikom savjetovanja ili terapije, ako je potrebno, možemo ojačati osjećaj sigurnosti.
Bez straha zablistati kao samac
U svakoj vezi potrebni su kompromisi. Kad volimo osobu s kojom smo u vezi, onda nam kompromisi ne padaju teško. Važno je ipak ne odreći se svih svojih potreba da bismo ugodili partneru. Trebamo čuvati svoje granice. Važno je da kompromisi proizlaze iz poštovanja, razumijevanja i ljubavi koju partneri gaje jedno prema drugom. Kad odjednom ostanemo sami, nema više potrebe za kompromisima.Jedina osoba kojoj trebamo ugoditi smo mi sami. To je prilika da ponovo prepoznamo sve ono što je važno samo nama, prilika da radimo ono što želimo i kad to želimo, prilika da ponovo prepoznamo svoj pravi identitet – što nas određuje, koje su naše osobne vrijednosti. U tom ćemo procesu, kad obrišemo prašinu s vlastitog osjećaja identiteta i kad mu dopustimo da zasja sam po sebi, osjetiti kako u nama jača osjećaj samopouzdanja.
Imamo dovoljno unutrašnjih kvaliteta, vrijednosti i interesa, osjećamo da smo posebna, jedinstvena osoba te možemo bez straha zablistati kao samac. Kad jasno definiramo što želimo za sebe općenito u životu, kao i u ljubavnoj vezi, moći ćemo odabrati pravog novog partnera.
Posljednja faza preživljavanja prekida
U posljednjoj fazi preživljavanja raskida dovodimo u red sve što je bilo povezano s prethodnom vezom. Završavamo sve što je potrebno završiti, opraštamo i puštamo da ode. Opraštajući i sebi i partneru, rješavamo se emotivnog tereta koji nas je možda i neprimjetno vezivao uz prošlost.
Osjećaj ljubavi koji smo imali prema partneru ne mora potpuno nestati da bismo išli dalje, ali ga možemo transformirati. Ljubav ostaje kao smireno prijateljstvo, kao opraštajuća i milosrdna ljubav prema drugom ljudskom biću kojem želimo sve najbolje u životu. Ostaje kao zahvalnost da smo u jednom razdoblju svog života koračali zajedno istim putom, no bez žaljenja nastavljamo svaki svojim putom.
Bivšem ćemo partneru dati blagoslov da bude sretan i bez nas, a sebi dopuštenje da krenemo dalje. Tek tada smo potpuno spremni za novu vezu, a u toj vezi možemo biti iskreni i pošteni prema novom partneru. Koliko će nam trebati vremena da prebolimo i odradimo cijeli taj proces vrlo je individualno.
Izvor:sensa.hr
Nema komentara:
Objavi komentar